Jelsa je devedesetih godina 19. stoljeća bila vjerojatno na vrhuncu svog gospodarskog i kulturnog razvitka, zahvaljujući rodoljubnoj i političkoj jednodušnosti i zrelosti kojom se isticala još od vremena narodnog preporoda, kada je prednjačila, umjesto da troši svoje snage na unutarnje međusobne borbe i razmirice. Pod vodstvom svjesnih izgrađenih narodnjaka i k tome jako radišnih ljudi, služila je kao uzor ne samo narodnom pokretu Hvara i svih otoka, nego čitave Dalmacije.

Sjedište Općine i Narodne čitaonice bilo je, međutim, još uvijek u relativno malenim prostorijama na Pjaci, pa je bilo vrijeme da i one dobiju svoja vlastita sjedišta, prva kao jedna od najnaprednijih općina u ondašnjoj državi, a druga kao prva i najuglednija čitaonica na dalmatinskim otocima.
Zgrada Općinskog doma, kako piše na pročelju, podignuta je na drvenim stupovima na močvarnom terenu, kao kuće u Veneciji. Radovi su započeli 15. svibnja 1894. godine, a dovršeni su 15. prosinca 1895. godine. Toga je dana jedan primjerak općinskog zapisnika smješten u „zadnji kamen” novoga zdanja. Zgrada je podignuta u neorenesansnom slogu, a pročelje je dugo 25 m. Vanjska obloga je od kamena s otoka Vrnika kod Korčule, a unutarnji su zidovi rađeni kamenom iz Selaca na Braču. Na prvom su katu četiri renesansne bifore.

Malo kasnije, 1. veljače 1896. godine, svečano su otvorene nove prostorije Narodne čitaonice, a istodobno je proslavljena 25. godišnjica njezinog opstanka. Zapadna polovica prizemlja dijelila se na dvoranu za čitanje i kafić koji je vodio dugogodišnji domar šjor Prošperin Dobronić, nenadmašivi majstor pripreme kave, kojeg se svi još dobro sjećamo s toplom simpatijom i zahvalnošću.

Više informacija na www.jelsa.hr